Fotografska praksa tako ima dvojako dejstvo: ono usmereno prema publici, koje teme dovodi u neposrednu blizinu polja percepcije, pojačavajući je, i ono koje istovremeno deluje na autorke/ autore kao sredstvo izgradnje sopstva – prevazilaženja sopstvenih ograničenja i otvaranje mogućnosti mesta na kome se može biti. Zajednica koju podrazumevamo nije identitetska niti svojinska*. To je ona koju generišu zajednički teret, obaveza, dužnost, zadatak; zadovoljstvo, lepota. Кroz proces razrade tema, načina njihovog predstavljanja, produkcije izložbi i naročito medijacije – vođenja kroz izložbe i razgovora s autorima – razvija se pretpostavka formiranja zajednice.
U većini slučajeva, autorski iskazi bili su izrazito lični, otvoreni… Sa publikom su štedro delili motive i namere postupka. Tako nastala grupa stvara i stimuliše društvenu dinamiku, potencijalno pokreće stvari. Na način koji je neophodan i u drugim, negalerijskim situacijama. Seriju izložbi koje čine sezonu 2023. odlikuje nepretencioznost i razigranost u izrazu, autentičnost, utemeljenost u iskustvu i proživljenom. Autorke/ autori tretiraju stvarnost različitim intenzitetima upliva. Od njenog blagog vizuelnog beleženja do snažnijih uticaja – kreiranjem fotografisanih situacija i struktura. Svi ti narativi omogućavaju duboki uvid u teme i način na koji ih autorke/autori opažaju. Time nastaju prodori iz polja pasivizujuće svakodnevice; pokazuje se, demonstrira življenje; postaje se subjektom, akterom. Inspiriše.
*Odnosi se na definiciju zajednice koju je uveo Roberto Esposito u svojoj knjizi Communitas:
The Origin and Destiny of Community.